Zrenjanin- U ponedeljak, 13. novembra u 19 časova u Salonu Savremene galerije Zrenjanin otvara se izložba Živojin Turinski, Duško Vijatov, Milan Solarov, uticaji aktuelnih dešavanja u srpskoj umetnosti sredinom 20. veka na razvoj umetničkog života u Zrenjaninu i okolini, iz zbirke Savremene galerije Zrenjanin.

Izložba teži rasvetljavanju razvoja likovnog života u gradu tokom šezdesetih godina prošlog veka, razmatrajući umetničke pojave čiji su odjeci iz centra tadašnjeg umetničkog života u Srbiji, Beograda, stizali u vojvođansku sredinu i uticali na razvoj umetničkih shvatanja u jednoj lokalnoj sredini.

Povod za izložbu je podatak da su trojica umetnika poreklom iz Zrenjanina, prvi put svojim sugrađanima pokazala radove na izložbi u Narodnom muzeju Zrenjanin 1961. godine, a u organizaciji Savremene galerije Zrenjanin. Nakon te izložbe svaki od umetnika se razvija nezavisno jedan od drugog gradeći različite slikarske jezike. Svojim umetničkim, ali i pedagoškim delovanjem ovi umetnici su, svako na svoj način, omogućili uspostavljanje kontinuiteta sa predratnom modernom umetnošću, kao i prodor novih umetničkih tendencija tog vremena (enformel) u jednoj sredini izvan centra naklonjenoj na prvom mestu „zavičajnom“ vojvođanskom slikarstvu.

Posebna pažnja se posvećuje delu Živojina Turinskog kao najznačajnijem za srpsku umetnost od trojice umetnika koji su predstavljeni na izložbi. Turinski, potekao iz sredine koja je bila opterećena kulturnim nasleđem ranijih generacija, u kojoj su promene stizale sporo i u ublaženom vidu, postao je jedan od vodećih umetnika i teoretičara umetnosti svog vremena i to upravo u umetničkom pravcu koji je težio negaciji uvreženih slikarskih shvatanja. Neke od prvih enformelitičkih kompozicija Živojina Turinskog nastale su upravo u Umetničkoj koloniji Ečka.

Nakon prvog zajedničkog nastupa u Zrenjaninu, Turinski, Vijatov i Solarov su se, odselivši se iz Zrenjanina, nekoliko puta susretali u okupljanjima umetnika u Ečki (sva trojica zajedno učestvovali su 1964. i 1971. godine). Ovi umetnici, koji su se iz Zrenjanina preselili u Beograd (Turinski), Novi Sad, (Solarov), Pančevo (Vijatov) nastaviće dalje sa razvijanjem principa i ideja moderne umetnosti u svojoj umetničkoj praksi, kroz kritička i teorijska razmatranja i pedagoške metode. Naročito neizbrisiv trag u razvoju srpske umetnosti ima sveukupna delatnost Živojina Turinskog, a njegov teorijski i pedagoški rad kao profesora na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu uticao je na formiranje generacije umetnika.