Svaki put kada pretražujemo, kupujemo ili komuniciramo na internetu, ostavljamo niz digitalnih tragova.

Ti tragovi uključuju sve – od istorije pretraga i lokacije do aktivnosti na društvenim mrežama i podataka iz onlajn kupovine.

Malo ko razmišlja o tome koliko informacija delimo nesvesno ili šta se dešava sa njima nakon što napustimo neku stranicu.

Ovaj tekst objašnjava koje podatke internet beleži, kako kompanije i institucije te podatke koriste, ali i zašto je važno da razumemo sopstveni digitalni otisak u savremenom društvu.

Osnove digitalnog traga: šta sve ostavljamo za sobom

Svakog dana kada koristimo internet, ostavljamo za sobom čitav niz informacija koje se lako mogu pratiti i sačuvati.

Najčešće su to IP adresa, istorija pretraga, kolačići sa sajtova koje posećujemo, kao i podaci sa naših profila na društvenim mrežama.

Čak i jednostavne radnje poput klika na neki link ili pregleda video snimka stvaraju zapis koji se može analizirati.

Kompanije koriste kolačiće da bi pratili naše navike, preferencije i ponašanje na mreži.

IP adresa otkriva našu približnu lokaciju, dok podaci sa društvenih mreža mogu sadržati mnogo više – od interesovanja do detalja iz svakodnevnog života.

Ovi tragovi čuvaju se na serverima širom sveta i često se dele ili prodaju drugim organizacijama radi profilisanja korisnika ili ciljanog oglašavanja.

Biti svestan sopstvenog digitalnog otiska znači razumeti kako naši podaci cirkulišu internetom i kakve rizike to nosi po privatnost i bezbednost.

Za detaljnije savete o zaštiti vaših podataka i digitalnoj bezbednosti, preporučujem da posetite Štreber

Kako kompanije i institucije koriste naše podatke

Svaki put kad koristimo internet, za sobom ostavljamo tragove koji postaju vredan resurs za firme i institucije.

Ti podaci se sakupljaju i analiziraju – od poseta sajtovima do navika kupovine i aktivnosti na društvenim mrežama.

Kompanije ih koriste za pravljenje personalizovanih reklama, prilagođavanje ponuda ili kreiranje novih usluga, dok institucije pristupaju ovim informacijama radi javne bezbednosti ili analiza tržišta.

Ovakva upotreba nosi koristi poput bolje korisničke usluge, ali istovremeno otvara rizike od zloupotrebe ili ugrožavanja privatnosti.

Zato je važno da znamo ko ima pristup našim podacima i kako se oni koriste u praksi.

Personalizovano oglašavanje i praćenje korisnika

Digitalni tragovi koje ostavljamo omogućavaju kompanijama da nam prikažu reklame koje su skrojene baš po našem ukusu.

Ako ste nekad primetili da vam se pojavljuje oglas za proizvod koji ste nedavno pretraživali, to nije slučajnost.

Sistemi prate svaki klik, posetu sajtu ili promenu interesovanja – sve u cilju da se reklama što više približi vašem trenutnom raspoloženju ili potrebi.

Mene je lično iznenadilo koliko brzo platforme poput Gugla ili Fejsbuka mogu da „pogode“ šta me zanima nakon samo nekoliko pretraga.

Ova praksa s jedne strane može biti zgodna jer olakšava izbor proizvoda, ali s druge često postavlja pitanja o granicama privatnosti i osećaju nadzora koji ne možemo uvek da kontrolišemo.

Big data i analiza ponašanja

Velike firme i državne institucije danas raspolažu ogromnim količinama podataka – takozvanim „big data“.

Ovi podaci obuhvataju sve: od ponašanja kupaca u e-prodavnicama do kretanja stanovništva tokom praznika ili izbora.

Upotrebom naprednih alata za analizu, moguće je predvideti šta će biti popularno sledeće sezone, koje grupe imaju najviše potreba za određenim uslugama ili čak kako studenti reaguju na nove nastavne metode.

U Srbiji sam primetio da akademska zajednica ozbiljno radi na razvoju ovih analiza – konkretno, Big Data edukacija prikazuje kako se algoritmi veštačke inteligencije već primenjuju na univerzitetima radi boljeg razumevanja studentskog ponašanja i planiranja nastave u 2024. godini.

Pro tip: Što više razumemo gde naši podaci završavaju, lakše možemo kontrolisati svoj digitalni trag – bilo kao potrošači, bilo kao građani!

Društvene mreže i privatnost: šta zapravo otkrivamo o sebi

Društvene mreže su postale najveći izvor naših ličnih podataka, često i nesvesno.

Svaki status, fotografija ili poruka ostavlja trajan zapis koji je lako dostupan široj publici, a ponekad čak i van kruga prijatelja.

Ono što mnogi korisnici previde jeste da se sve te informacije mogu koristiti ne samo za oglašavanje već i u znatno ozbiljnije svrhe — od selekcije kandidata za posao do prikupljanja podataka u raznim analizama.

Jednom objavljeni sadržaji mogu dospeti u ruke nepoznatih ljudi, biti predmet tuđih komentara ili zloupotrebe, pa je potrebno uvek dobro razmisliti pre nego što nešto podelimo na profilu.

Javne objave i trajnost informacija

Svako ko se bavi ljudskim resursima zna da pretraga javnih objava potencijalnog zaposlenog može otkriti mnogo više nego formalna biografija.

Objave sa društvenih mreža mogu ostati dostupne godinama nakon originalne objave — čak i ako ih sami uklonimo ili zaboravimo na njihovo postojanje.

Internet arhive, skrinšotovi ili automatizovani alati za čuvanje sadržaja omogućavaju da informacije ostanu vidljive dugo posle brisanja profila.

Osim privatnih osoba, sve češće pravnici, novinari ili čak sudovi koriste javne digitalne tragove kao dokaz u različitim postupcima.

Podaci iz fotografija i metapodaci

Kada delimo fotografiju sa putovanja ili porodičnog okupljanja, retko razmišljamo o tome šta sve ta slika sadrži osim vizuelnog utiska.

Većina modernih telefona u fotografije ugrađuje metapodatke: lokaciju, vreme snimanja, tip uređaja pa čak i niz tehničkih detalja koje lako može pročitati bilo ko uz malo tehničkog znanja.

Zbog ovakvih informacija lopovi su već znali kada je neko odsutan od kuće ili gde je boravio na odmoru — što smo već videli na primeru poznatih ličnosti iz regiona koje su bile mete provala nakon javnih objava sa lokacije.

Pametno je proveriti podešavanja telefona i aplikacija kako bismo ograničili deljenje ovakvih detalja prilikom postavljanja fotografija na internet.

Digitalni identitet i krađa podataka

Lako dostupne informacije sa društvenih mreža značajno povećavaju rizik od krađe identiteta i različitih zloupotreba naših podataka.

Kriminalci često koriste javne profile kako bi sastavili kompletnu sliku o nečijem životu — dovoljno za otvaranje lažnih naloga ili prevaru drugih korisnika uz pomoć tuđeg imena i slike.

Zloutrebe društvenih mreža Srbija:

Prema priručniku Agencije za zaštitu podataka iz 2023. godine, u Srbiji su sve učestalije krađe identiteta upravo preko društvenih mreža. Prevaranti koriste lako dostupne podatke kako bi se lažno predstavili i naneli materijalnu ili ličnu štetu korisnicima.

Praktičan savet: periodično pregledajte sve što ste delili ranije — čak i ono što vam deluje bezazleno može nekom drugom biti dovoljan materijal za zloupotrebu.

Zaštita digitalnog identiteta: praktični koraci za bezbednost

Potpuno brisanje digitalnog traga više nije moguće, ali to ne znači da smo bespomoćni.

Sa malo pažnje i pravim alatima, možemo bolje kontrolisati šta delimo i kako se naši podaci koriste.

Postoji nekoliko jednostavnih koraka koji značajno umanjuju rizik od zloupotrebe ličnih informacija.

U nastavku prenosim proverene savete koje sam u praksi video da rade, a mogu ih primeniti svi – bez obzira na tehničko predznanje.

Jačanje lozinki i dvofaktorska autentifikacija

Sigurna lozinka je osnovni zid odbrane, ali mnogi je zanemaruju iz navike ili praktičnosti.

Jedna jaka lozinka (najmanje 12 karaktera sa slovima, brojevima i simbolima) čini razliku između sigurnosti i kompromitovanja naloga.

Dugo sam bio skeptičan prema menadžerima lozinki dok nisam video koliko brzo zaboravljam složene kombinacije – sada ih koristim svakodnevno.

Dvofaktorska autentifikacija dodaje još jedan sloj: čak i ako neko dođe do vaše lozinke, moraće da ima pristup vašem telefonu ili aplikaciji za kodove.

Koristite različite lozinke za svaki nalog
Uključite dvofaktorsku autentifikaciju gde god je moguće
Redovno ažurirajte svoje lozinke
Kontrola privatnosti na društvenim mrežama

Većina ljudi nikad ne proverava podešavanja privatnosti nakon otvaranja profila, što ostavlja prostor za neželjeno deljenje podataka.

Jedan od prvih koraka koje predlažem je pregled ko sve vidi vaše objave i fotografije – često otkrijemo da su mnoge informacije dostupne svima.

Platforme kao što su Facebook i Instagram nude alate za ograničavanje vidljivosti postova, lista prijatelja ili detalja sa profila.

Redovno proveravajte postavke privatnosti svih naloga
Ograničite ko može da vas taguje ili vidi vaše objave
Izbrišite stari sadržaj koji više ne želite javno
Obrazovanje i digitalna pismenost

Program digitalne pismenosti Srbija:

Prema Programu razvoja e-uprave Srbije 2023–2025, poseban akcenat stavlja se na osnaživanje digitalne pismenosti svih građana kroz edukacije i dostupne onlajn alate, kako bi se podigao nivo digitalne sigurnosti i odgovornosti u društvu.

Digitalna pismenost nije samo poznavanje rada na računaru – ona podrazumeva razumevanje kako internet funkcioniše, koji su rizici i kako prepoznati pokušaj prevare ili krađe identiteta.

Kroz seminare, vebinare ili besplatne programe poput gorenavedenog, stičemo veštine neophodne za sigurnu navigaciju internetom u 2025. godini.

Informišite se o najnovijim pretnjama (fišing napadi, nove prevare)
Prepoznajte lažne poruke ili linkove koji traže lične podatke
Učestvujte u lokalnim edukativnim radionicama kad god imate priliku

Praktična primena ovih saveta značajno smanjuje šansu da budete meta zloupotreba. Mala promena navika često je dovoljna da sačuvate svoj digitalni identitet od najčešćih opasnosti koje vrebaju onlajn.

Zaključak

Digitalni trag ostaje sa nama, čak i kada mislimo da smo nevidljivi u internet svetu.

Svesnost o tome šta delimo i kako se ti podaci koriste važnija je nego ikad.

Prateći sopstvene navike, redovno koristeći alate za zaštitu privatnosti i stalno učeći o novim digitalnim rizicima, možemo značajno smanjiti mogućnost zloupotrebe naših informacija.

Odgovornost počinje od nas samih – svaki korak na internetu je prilika da pokažemo brigu o svojoj bezbednosti i digitalnom identitetu.