U subotu 23. septembra 2017. godine u 9 časova u Mađarskom Čanadu (Magyarcsanád) biće otvorena izložba Narodnog muzeja Zrenjanin posvećena Todoru Manojloviću – pesniku, esejisti, istoričaru umetnosti i dramskom piscu. Izložba se organizuje u okviru „Dana Sv. Gelerta“ u Rumunsko-srpskom narodnom domu (Román-szerb nemzetiségi ház).

Izložba je prvi put predstavljena publici u Mađarskoj juna 2017. godine, u muzeju „Jožef Atila“ u Makou (Makó). Izazvala je veliko interesovanje od strane predstavnika srpske nacionalne zajednice u Mađarskoj. Nakon gostovanja u Mađarskom Čanadu, izložba će biti prikazana i publici u Segedinu.

Kroz devet panoa, publika će se upoznati sa biografijom Todora Manojlovića, sa njegovim bogatim književnim radom, kao i saradnjom i prijateljstvom sa mađarskim pesnikom Adi Endreom. Takođe, istaknuta je i Spomen-soba Todora Manojlovića koja se nalazi u okviru stalne postavke Narodnog muzeja Zrenjanin. Uvid u ove segmente rada i života Todora Manojlovića, publika će steći kroz tekstove na srpskom i mađarskom jeziku, kao i kroz vizuelni materijal koji ih prati.

Izložbu je priredila Ivana Arađan, kustos-istoričar umetnosti NMZ, dok je tekstove na mađarski jezik prevela Aranka Balint iz Istorijskog arhiva Zrenjanin. Dizajn izložbe uradio je Dušan Marinković,  viši kustos – master fotograf iz NMZ.

Todor Manojlović (1883–1968) je bio pesnik, esejista, kritičar, istoričar umetnosti, dramski pisac, inicijator mnogih književnih pokreta, umetničkih grupa i rodonačelnik moderne srpske poezije i likovne kritike. Rodio se u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, 17. februara 1883. godine. Studirao je pravo u Budimpešti i Velikom Varadinu, kao i istoriju umetnosti u Bazelu. Prvi svetski rat dočekao je u Firenci. Godine 1916. odlazi na Krf kao dobrovoljac i u Komandi mesta radi kao tumač za francuski i italijanski jezik. Od 1918. postaje član Presbiroa, u kome ostaje do kraja rata sarađujući u „Srpskim novinama“ i „Zabavniku“. U Beograd se vraća 1919. godine i sa književnicima Simom Pandurevićem, Stanislavom Vinaverom, Milošem Crnjanskim, Ivom Andrićem, Desankom Maksimović i dr, učestvuje u stvaranju tzv. Grupe umetnika i igra značajnu ulogu u stvaranju beogradskog modernizma. Nakon Drugog svetskog rata živi u Zrenjaninu, gde je nastavio svoj bogat književni rad.

Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja za svoj rad. Odlikovan je „Palmom“ Francuske akademije, a kralj Aleksandar Karađorđević ga je odlikovao Ordenom Svetog Save V stepena. Januara 1968. godine dobio je nagradu Udruženja književnika Srbije za životno delo. Preminuo je 27. maja 1968. u Zrenjaninu.

U Zrenjaninu, tri institucije kulture čuvaju i baštine zaostavštinu Todora Manojlovića – Istorijski arhiv Zrenjanin, Narodni muzej Zrenjanin i Narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin“. Narodno pozorište „Toša Jovanović“ u Zrenjaninu nazvalo je jednu od dramskih scena po Todoru Manojloviću.