Mali Nikola nije dugo uživao u roditeljskoj ljubavi jer majka i otac umiru, rano, a on, želeći širiti ljubav i dobrotu, postaje sveštenik. Nažalost, uskoro mu umire i omiljen stric iz Mire, što među narodom dovodi do pomisli kako će ga upravo Nikola naslediti. Za divno čudo, skroman mladić, ne želeći da živi u centru opšte pažnje, pobegne (setite se: i naš prelep princ Rastko – kasnije, Sava, tj., sveti Sava – je pobegao!) u Palestinu gde odluči da živi samačkim životom.
U Miru se vraća tek posle nekoliko godina, u trenutku kad umire tamošnji biskup.
Ali, sad, Nikola ne uspeva da se odbrani i biva postavljen za tamošnjeg biskupa. Od tog prelomnog trenutka – Nikola noći provodi moleći, a dane pomažući nesrećnima i siromašnima šireći svoju veru.
Legenda i narodna verovanja kažu kako Nikola čini čudesa, pa, kao Isus Hristos, smiruje uzburkano more čim postaje zaštitnik mornara. Zadivljujuće deluje na roditelje kojima nudeći svoj blagoslov spasava dete kom je zapela riblja kost u grlu. Ovim činom, mlad Nikola postaje i zaštitnik dece. Za njega se mora reći kako je život proveo u borbi protiv nepravde, ali i za veliku ljubav prema bližnjem.
Iscrpen pokornim životom i velikim radom, Nikola umire 19. decembra 327. godine. Pokapaju ga u Miri, gde se i danas nalazi sarkofag u koji je davno bilo položeno njegovo sveto telo.
Zbog turskih osvajanja, telo mu je preneseno u talijanski grad Bari gde se nalaze njegove svete čudotvorne mošti. Dan njegove smrti, otad je zabeležen kao njegov spomendan, kad roditelji darivaju svoju djecu, tad je slava Sveti Nikola…

Sveti Nikola daruje decu. Legenda govori o stavljanju poklona u čarape ili čizmice, kao i o Deda-Mrazu – mnogo kasnijeg porekla – koji poklone deli kroz dimnjak.

Sveti Nikola, zaštitnik dece, pomoraca, devojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, ostrva Sicilije, pariskog Univerziteta i mnogih gradova širom sveta, svetac je katoličke i pravoslavne Crkve i biskup. Rođen je u gradu Patara, u maloazijskoj pokrajini Liciji, između 255. i 270. godine (naše ere, naravno!).

Izvor: sokobanja.com