Glaukom je grupa očnih bolesti koje uzrokuju oštećenje vidnog živca, obično zbog povišenog intraokularnog pritiska (pritiska unutar oka). Oštećenje vida može biti postepeno i bez simptoma, što čini glaukom „tihi ubica vida“. Ako se ne leči, glaukom može dovesti do trajnog gubitka vida ili slepila. 

Postoje različite vrste glaukoma, uključujući: 

  • Primarni glaukom otvorenog ugla: Najčešći tip glaukoma. Karakterizuje ga postepeno oštećenje vidnog polja.
  • Primarni glaukom zatvorenog ugla: Manje čest, ali ozbiljniji tip. Nastaje kada se drenažni kanal unutar oka blokira, što dovodi do naglog povećanja intraokularnog pritiska i akutnog napada glaukoma.
  • Sekundarni glaukom: Nastaje kao posledica drugih očnih ili zdravstvenih problema, poput povrede oka, dijabetesa ili upalnih procesa.
  • Kongenitalni glaukom: Retka vrsta glaukoma koja se javlja kod novorođenčadi ili male dece.

Lečenje glaukoma može uključivati različite metode, u zavisnosti od tipa glaukoma i ozbiljnosti bolesti. Neke od uobičajenih metoda lečenja uključuju: 

  • Kapi za oči: Glavni tretman za kontrolu intraokularnog pritiska. Ove kapi obično koriste pacijenti svakodnevno kako bi održali normalan pritisak u oku.
  • Hirurške procedure: U nekim slučajevima, posebno kada kapi za oči ne uspevaju kontrolisati pritisak ili ako postoji potreba za hitnom intervencijom, lekar može preporučiti hiruršku proceduru. To može uključivati lasersku terapiju ili konvencionalnu hirurgiju za poboljšanje drenaže unutar oka i smanjenje intraokularnog pritiska.
  • Terapija: Kod nekih pacijenata, terapijske metode poput masaže oka ili vežbi za oči mogu pomoći u smanjenju intraokularnog pritiska.

Dijagnoza glaukoma obično uključuje nekoliko koraka i oftalmoloških testova. Evo nekoliko uobičajenih metoda koje oftalmolog koristi za dijagnostikovanje glaukoma: 

  • Merenje intraokularnog pritiska (IOP):Oftalmolog može koristiti tonometar da izmeri pritisak unutar vašeg oka. Visok intraokularni pritisak može biti znak glaukoma, mada neki ljudi sa normalnim pritiskom takođe mogu razviti glaukom.
  • Pregled očnog dna: Oftalmolog koristi oftalmoskop kako bi pregledao unutrašnjost oka, uključujući optički disk i vidni živac. Promene na optičkom disku i vidnom živcu mogu ukazivati na glaukom.
  • Testiranje vidnog polja: Oftalmolog može koristiti automatsko polje vida ili druge metode kako bi testirao vaše periferne vidne sposobnosti. Oštećenje perifernog vida često je karakteristično za glaukom.
  • Gonioskopija: Ova procedura omogućava oftalmologu da pregleda ugao unutrašnjosti oka, gde se drenažni kanali nalaze. To može pomoći u dijagnostikovanju primarnog glaukoma zatvorenog ugla.
  • Pahimetrija: Ova procedura meri debljinu rožnjače. Debljina rožnjače može uticati na tačnost merenja intraokularnog pritiska.
  • OCT (optička koherentna tomografija): Ovaj test koristi svetlost za detaljno skeniranje struktura unutar oka, uključujući vidni živac i optički disk. Može pomoći u proceni oštećenja uzrokovanog glaukomom.
  • Pregled porodične anamneze: Budući da je glaukom ponekad genetski uslovljen, vaš oftalmolog može tražiti informacije o porodičnoj anamnezi bolesti.

Dijagnoza glaukoma zahteva pažljivu procenu oftalmologa i često kombinaciju različitih testova kako bi se postavila tačna dijagnoza i odredio optimalni plan lečenja. Redovni oftalmološki pregledi su ključni za otkrivanje glaukoma u ranim fazama kada je lečenje najefikasnije.